Život 2.0

  Bijelo zlato i zeleno srce: Kratka crtica o čistoći Dok danas artičoke slažemo u laganu salatu za oporavak organizma, u carskoj Kini su majstori iz Jingdezhena usavršavali tajnu "bijelog zlata". Više od 1700 godina taj je grad u provinciji Jiangxi bio jedino mjesto na svijetu gdje se proizvodio porculan dostojan zmajskog prijestolja. Kineski carevi nisu cijenili samo estetiku; porculan je bio simbol asketske čistoće . Vjerovalo se da vrhunski prozirni porculan "odbija nečistoću" i čuva vitalnu energiju hrane. Postojala je čak i legenda da će se plemeniti celadon porculan (boje žada) rasprsnuti ako u njega ulijete otrov – bio je to rani, mitski oblik "sigurnosti hrane". Danas, kada na takav tanjur stavljamo artičoku, činimo zapravo isto što i stari majstori: tražimo sklad između onoga što unosimo u tijelo i onoga iz čega jedemo. Artičoka , sa svojim gorkim spojevima koji "ispiru" jetru, savršen je partner prozirnom porculanu koji slavi čistoću ...

  Meissner Zwiebelmuster — porculan koji je promijenio Europu PPlitka okrugla zdjela nosi oznaku  Meissen . Izvorna tvornica nalazi se u gradu  Meissen , u saveznoj pokrajini  Saska (Sachsen)  u Njemačkoj, nedaleko od Dresdena. Upravo ondje je 1710. godine, pod pokroviteljstvom saksonskog izbornog kneza Augusta Jakog, osnovana  prva europska manufaktura tvrdog porculana . Do tada je “bijelo zlato” stizalo iz Kine i Japana, a receptura je bila tajna. Meissen je prvi u Europi uspio razviti vlastitu formulu tvrdog porculana — tehnički pothvat koji je označio početak europske porculanske industrije. Zato se Meissen smatra prestižnim: — bio je pionir europskog porculana — proizvodio je za kraljevske dvorove i aristokraciju — uspostavio je standard kvalitete koji se mjerio stoljećima — njegovi modeli i dekori postali su uzor mnogim drugim manufakturama Prepoznatljivi  Zwiebelmuster  (tzv. “lukov uzorak”) razvijen je u 18. stoljeću, inspiriran kineskim p...

  Eintopf deluxe — skromnost koja njeguje Postoje jela koja su nastala iz nužde, a ostala jer su dobra za čovjeka. Njemački Eintopf — doslovno “jedan lonac” — jedno je od njih. Naziv se počeo široko koristiti u 19. stoljeću, kada se u urbaniziranoj Njemačkoj tražio praktičan način prehrane radničkih obitelji: hranjivo, toplo, ekonomično i lako pripremljeno u jednoj posudi. U seljačkim kućanstvima takva su se variva kuhala stoljećima ranije, ali tek s modernim dobom dobivaju ime i identitet. Kasnije, tijekom 20. stoljeća, Eintopf je postao i simbol domaće, utješne kuhinje — hrane koja ne demonstrira luksuz, nego brigu. Danas, kada ga pripremamo s kvalitetnim namirnicama, pikantnim kobasicama i dobrim maslinovim uljem, nastaje ono što bi se s blagim osmijehom moglo nazvati Eintopf deluxe : jelo koje zadržava dušu jednostavnosti, ali dopušta sebi malo raskoši.   🌿 Zašto ovakvo varivo “mazi jetru” Nakon transplantacije ili oporavka organizma, tijelo posebno cijen...