Carolly Erickson - Tajni dnevnik Marije Antoanete

-
Knjigu sam progutala u par dana, toliko je pitkim i elementarnim stilom pisana. Sviđa mi se što nije previše lascivna i što ni one naturalističke slike pokolja pariških pobunjenika ne prelaze granicu dobrog ukusa. Marija Antoaneta je opisana kao žena svjesna svojih prednosti, vrlo senzualna i otvorena tjelesnim užicima. Prema muškarcima se odnosi znalački stavljajući svakoga u okvir njegovih sposobnosti i društvenih datosti. Njezinom osjećajnošću dominira majčinstvo koje doživljava i vrši zauzetom ljubavlju. Braku daje dozu neozbiljnosti ocrtavajući supruga kao tjelesno karikaturnog čovjeka prema kojem ne osjeća privlačnost ali ga voli nekako sestrinski jer je bezazlen i potpuno neprilagođen stvarnom životu. Njezina životna ljubav, Alex Fersen, je povijesna ličnost i cijeli njihov odnos je prikazan idealistično. Zna se da M.A. nikada nije bila u Švedskoj no isto se tako zna da je on bio stvarno zaljubljen u nju.
Knjiga se samo marginalno osvrće na dvorski život a rastrošnost M.A. se nazire kroz njezine šture opise besramno skupih uređenja kraljevskih palača. Svoju rastrošnost smatra nečim samim po sebi razumljivim s obzirom na svoj stalež. Upavši u dugove ni ona ni njezin suprug nisu se snašli u situaciji i neoprezno ostali i bez vrijedne imovine i bez slobode, naposljetku i bez života.
Razjarena i izgladnjela svjetina možda je uništila živote Luja XVI, Marije Antoanete i njihove djece ali u knjizi nigdje nije vidljiv njihov poraz ni odustajanje od kraljevskog statusa. Imali su mnogo prilika pobjeći izvan Francuske ali ih je tamo zadržao ponos i naivno vjerovanje da će ipak imati dovoljno pristaša koji će ih zaštititi.
Ovo nije štivo za tražitelje povijesne istine nego za čitatelje željne razonode koji se rado prenose u neka jako davna vremena s kojima nas danas povezuju samo blještave građevine i dragocjenosti.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

-
Slika
  Eintopf deluxe — skromnost koja njeguje Postoje jela koja su nastala iz nužde, a ostala jer su dobra za čovjeka. Njemački Eintopf — doslovno “jedan lonac” — jedno je od njih. Naziv se počeo široko koristiti u 19. stoljeću, kada se u urbaniziranoj Njemačkoj tražio praktičan način prehrane radničkih obitelji: hranjivo, toplo, ekonomično i lako pripremljeno u jednoj posudi. U seljačkim kućanstvima takva su se variva kuhala stoljećima ranije, ali tek s modernim dobom dobivaju ime i identitet. Kasnije, tijekom 20. stoljeća, Eintopf je postao i simbol domaće, utješne kuhinje — hrane koja ne demonstrira luksuz, nego brigu. Danas, kada ga pripremamo s kvalitetnim namirnicama, pikantnim kobasicama i dobrim maslinovim uljem, nastaje ono što bi se s blagim osmijehom moglo nazvati Eintopf deluxe : jelo koje zadržava dušu jednostavnosti, ali dopušta sebi malo raskoši.   🌿 Zašto ovakvo varivo “mazi jetru” Nakon transplantacije ili oporavka organizma, tijelo posebno cijen...
Pročitajte više
-
Slika
Od zrna do praha  Svježe mljeveni papar iz malih tehnoloških čuda Kratka povijest mlinca Sve do 19. stoljeća papar se uglavnom tucao u mužaru. Iako su stari Rimljani imali rane verzije rotacijskih mlinova, moderni mlinac kakav poznajemo nastao je u  Francuskoj 1840-ih . Ključna promjena dogodila se kada je mehanizam za mljevenje kave prilagođen specifičnoj tvrdoći zrna papra. To je omogućilo da se eterična ulja oslobode u trenutku korištenja, čime je aroma postala neusporedivo intenzivnija. Najpoznatiji proizvođači: Legende za vašim stolom 1. Peugeot (1842.) – Zlatni standard Prije nego što su napravili svoj prvi automobil, obitelj Peugeot u Francuskoj patentirala je mehanizam za mljevenje papra. Povijesna crtica:  Peugeotov mehanizam od kaljenog čelika smatra se najboljim na svijetu jer zrna ne drobi, nego ih precizno  reže . Njihov model  Paris  postao je arhetip mlinca koji ćete naći u gotovo svakom vrhunskom restoranu. Često se kaže da Peugeot "nije pro...
Pročitajte više
-
Slika
                                                                                                    Oval za ribu i salata od cikle Postoje dani kad jelovnik nastaje iz inspiracije. Ima i onih drugih dana – kad ti se jednostavno ne da ići u dućan. Iz paketa ribljih fileta i dvije slasne kuhane cikle složila sam možda neobičan, ali nepcu vrlo ugodan kombo. Ribu sam ispohala koristeći psyllium i sezam za panirung (jedem hranu s niskim udjelom ugljikohidrata). Ciklu narezala i obilno je posipala češnjakom.   Za serviranje je došao na red oval  Wałbrzych. Grad u Šleskoj, nekadašnji njemački Waldenburg ima porculansku tradiciju koja seže u 19. stoljeće. Nakon Drugog svjetskog rata granice...
Pročitajte više