Pizza koja miluje dušu (i novu jetru)

Patlidžan glumi tijesto, a ja glumim da sam u Rimu

 

Dragi moji, ponekad su najjednostavniji trenuci oni u kojima najjasnije osjetimo zahvalnost. Danas je u mojoj kuhinji zamirisala pizza, ali ne bilo kakva. To je obrok koji je siguran, hranjiv i prilagođen ovom mom „novom podstanaru“ koji mi je darovao život.

U mojoj kući svaki uređaj ima svoje ime jer su moji vjerni pomagači. Tako je perilica rublja Julka, perilica posuđa Jalža, sušilicu zovem Franca, dok je usisavač Joža. Najvažniji je ipak Štef - moj štednjak. Evo što je spremio danas:

Tanjur pun zdravlja: Što kaže jetra?

Kada biramo sastojke nakon transplantacije, svaki komadić hrane postaje čin pažnje prema sebi. Ova pizza s bazom od patlidžana prava je mala riznica benefita:

Baza od patlidžana: Lagana je i lako probavljiva, što ne opterećuje probavni sustav. Bogata je vlaknima koja pomažu u regulaciji probave, što je ključno dok smo na imunosupresivima.

Pasirana rajčica: Izvor je likopena, snažnog antioksidansa koji štiti stanice od upala.

Ribana pureća prsa: Čisti protein s niskim udjelom masnoća. Jetri je potreban protein za regeneraciju, ali bez teških zasićenih masti koje se nalaze u salamama.

Ribana mozzarella: Daje nam potreban kalcij za kosti (koje ponekad trpe zbog terapije), a u umjerenim količinama je lakša za jetru od masnih, zrelih sireva.

Šampinjoni i punjene masline: Šampinjoni su niskokalorični i bogati selenom, dok masline donose zdrave masne kiseline koje podržavaju rad krvnih žila.

Carl Gustav Jung bi vjerojatno rekao da transplantacija nije samo medicinski događaj, već duboki proces integracije. Baš kao što u psihologiji integriramo dijelove nesvjesnog u svoju ličnost kako bismo postali cjeloviti, tako i mi sada integriramo ovaj novi organ u svoje tijelo i svoj identitet. To je proces "postajanja jednim".

Jung je duboko vjerovao u neodvojivost onoga što jesmo fizički i onoga što jesmo duhovno. U svom djelu "Psihološki tipovi" (ili kroz širi opus o psihosomatici), on podsjeća:

"Duh i tijelo nisu dvije odvojene stvari, već jedan te isti život."

 

Briga o tijelu kroz ovakve pažljivo birane obroke zapravo je plod duha. Kada biramo zdravu namirnicu, mi poručujemo svom biću da ga cijenimo. Naša disciplina u prehrani nije kazna, već ljubav na djelu.

Zagonetka sitosti: Kad mozak „kasni“

Možda ste primijetili, kao i ja, da se nakon operacije osjećaj sitosti ponekad ponaša neobično. To nije vaša mašta. Zbog "denervacije" (prekidanja živčanih puteva tijekom transplantacije), signali iz jetre i probavnog sustava putuju do mozga malo sporije nego prije.

To znači da možemo pojesti cijeli obrok, a da se i dalje osjećamo gladnima, samo da bi nas „udarilo“ pola sata kasnije. Zato je ključno jesti polako, svjesno i stati prije nego što osjetimo puninu. Naš mozak samo treba malo više vremena da dobije „e-mail“ od želuca.

Zaključak: Dvosmjerna ulica prilagodbe

U konačnici, jednostavnost je obično najbolja. Ova pizza od patlidžana podsjetnik je da se užitak krije u malim stvarima. Prilagodba na novi organ je dvosmjerna ulica: ja se prilagođavam njemu kroz pažljivu prehranu i mirniji tempo, a on se prilagođava meni, učeći kako me nositi kroz život.

Upravo zato su odmjerenost i uredan vremenski raspored naši najbolji saveznici. Redoviti obroci drže šećer u ravnoteži i daju jetri predvidljiv ritam koji ona voli. Mirno tijelo stvara miran duh.